Otisni se, tako kako znaš, u polja mekanih žica
Ploviš, sigurna sam, na jastučnicama boja
Kaleidoskopski vidiš, znaš, kad tako gledaš:
Svijet se umnaža u bezbroj kontura
I srče riznici nutarnjost
Ti znaš kako dopire do tamo,
Kako prelazi sve da bi došlo, već do koga želi.
Napinješ luk, a strijele odlaze same
Znaš, čitav svijet držiš zibljuć ga na ramenu
Mojoj sestri Tajani.
Petra Vukelić